Kako nositi dijete ovisno o njegovoj dobi

 

Znanstveno utemeljeni pogled na položaje nošenja djece

Ovaj članak bavi se pitanjima koja nam roditelji često postavljaju: „Koji položaj nošenja odabrati i da li, odnosno kad nositi dijete u nosiljci okrenuto prema naprijed?“

Članak opisuje što su ergonomske nosiljke i kako one podržavaju prirodni položaj djeteta sa savinutom kralježnicom te s nogama u “M” položaju. Također, takve nosiljke udobne su za roditelje i ne narušavaju im ravnotežu.

Kad je riječ o razvoju djeteta, roditelji često primjećuju da dijete u dobi od 5 ili 6 mjeseci postaje zainteresirano za otkrivanje okoline i traži da ga se nosi okrenutog prema svijetu. Djeci ne treba uskratiti takvu vrstu nošenja, ali je važno znati koje mjere opreza primijeniti: dijete koje nosite okrenuto prema naprijed treba imati više od 5 mjeseci i manje od godinu dana (6,4-10 kg) i treba imati dobru kontrolu glave, vrata i gornjeg dijela trupa. 

Nošenje s prednje strane kad je dijete okrenuto prema naprijed treba se prakticirati na kratke periode kako ne bi došlo do prevelike osjetilne stimulacije. Također, taj položaj ne bi se trebao koristiti  ako je dijete umorno i ako bi moglo zaspati.

Poruka za kraj za sve roditelje je: promatrajte svoje dijete, uskladite položaj nošenja s razvojnom fazom djeteta i pritom koristite zdrav razum i svoju roditeljsku intuiciju!

 

Potreba za stimulacijom mozga

Krenimo od preispitivanja temeljne ideje o tome je li za dijete dobro da je stimulirano od strane roditelja i bližnjih. Jedan od ključnih nalaza velikog broja istraživanja koja su se bavila razvojem dječjeg mozga je činjenica da je adekvatna simulacija od vitalne važnosti za djecu. Nakon rođenja djeteta, broj neurona u njegovom mozgu odgovara broju neurona kod odraslih. Međutim, ono što nedostaje je nevjerojatan broj sinapsi – veza među neuronima koji naposljetku formiraju osobnost i inteligenciju. Stvaranje ovih veza u potpunosti ovisi o tipu stimulansa koje beba prima iz svoje okoline.

Svako iskustvo kojem je beba izložena aktivirat će neko područje mozga s neuronima. Što se češće iskustvo ponavlja, jača je veza između aktiviranih neurona. Kao što neuroznanstvenici ponekad kažu: “stanice koje u isto vrijeme djeluju, u isto vrijeme se i umrežavaju”.

No, kao što nema smisla učiti novorođenče klizanju, određeni tipovi stimulacije prikladniji su od nekih drugih za određene faze razvoja. Za razumijevanje koji su tipovi stimulacije prikladni i korisni, trebamo pogledati glavne razvojne faze kroz koje dijete prolazi u prvoj godini života.

3 faze u ranom razvoju djece

U prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja, djetetov glavni razvojni cilj je adaptacija ili prilagodba životu izvan majčine utrobe. Treba usvojiti nekoliko osnovnih funkcija: sisanje, probavljanje, disanje, glasanje, defekaciju i vid. Ovo su inicijalno zahtjevni zadaci na koje dijete potroši veći dio vremena u tzv. “fazi prilagodbe”: spavanje, drijemanje, plakanje. Ponekad, to uključuje i kretanje i mirovanje u tzv. “fazi tihe budnosti” koja je upravo to: dijete je tiho, pažljivo gleda  i proučava svijet oko sebe. Ili točnije, promatra neposredan svijet, budući da je dječja zona pogleda u prvih nekoliko mjeseci ograničena na 20 do 25 cm. Usput, to je i približna udaljenost između Vašeg i djetetovog lica kada ga držite u naručju ili dojite.

Dob od 2-3 mjeseca

U 2. Ili 3. mjesecu starosti, dijete aktivno počinje tražiti društvenu interakciju s odraslima, koristeći pogled i osmijeh kako bi privuklo pažnju i iniciralo razgovor ili igru. Majka će obično odgovoriti s naglašenim izrazima lica i koristit će visoko-frekventni glas koji briljantni znanstvenik koji istražuje razvoj djece naziva “motherese”. Očevi se, također, prebacuju na takvu vrstu razgovora, jednom kad shvate kako bebe mogu biti zabavne.

 Dob od 2-6 mjeseci

Označava početak faze koja traje tri do četiri mjeseca (dob 2-6 mjeseci) kad je dijete intenzivno zainteresirano za ljudsko lice. Tada se dijete u igri koncentrira na učenje pravila ljudske društvene interakcije, čitanje i interpretiranje velikog broja izraza lica majke, oca ili bližnjih. U svojim pokušajima da zabave i razvesele dijete, roditelji će s njim naizmjenice komunicirati, a dijete će naučiti kako podnijeti i regulirati uzbuđenje, a ponekad i frustracije koje se stvaraju u svakoj epizodi igre. Ove “naivne” epizode igre neurološki su ključne za stvaranje empatije, društvenih i komunikacijskih sposobnosti, sposobnosti za radost i sposobnosti toleriranja stresa.

Dob od 6+ mjeseci

Od otprilike 6 mjeseci starosti, s pojavom koordinacije oko-ruka, dječja se pažnja postupno prebacuje prema predmetima u okolici. Dijete se također počinje kretati puzeći i koristi svoju novu sposobnost kretanja za istraživanje okoline. Primarni skrbnici (mama i tata) više nisu središte djetetove pažnje, kao što je bio slučaj u prethodnim mjesecima. Njihova primarna uloga usredotočena je na pomoć djetetovom odgonetavanju i tumačenju dvosmislenih situacija u kojima dijete osjeća nesigurnost. Laboratorijski test koji dobro opisuje taj postupak sastoji se od toga da dijete treba prijeći staklom prekrivenu šupljinu da bi doseglo željeni predmet. Dijete će provjeriti majčin izraz lica; ako joj lice izražava užas ili nesigurnost, dijete neće prijeći šupljinu. Ako, s druge strane, majka putem svojih izraza lica potiče dijete da nastavi, ono će to i učiniti. Dijete koristi roditelja kako bi reguliralo svoje vlastite emocije i ponašanje.


Ovo je faza u kojoj dijete uči dijeliti pažnju s drugom osobom, slijedi smjer pogleda roditelja i traži pomoć od njih da dobije predmete izvan svog dosega, pokazuje i provjerava hoće li osoba koja se o njemu brine obratiti pozornost na željeni predmet. Dijete će također postati emocionalno povezano s osobama koje se o njemu brinu (najčešće i primarno s roditeljima) i počet će pokazivati ​​znakove nezadovoljstva pri odvajanju i pri kontaktu s osobama koje ne poznaje dobro. Dijete se koristi roditeljima kao “sigurnom bazom”.

Veza između razvojnih faza  i idealnog položaja za nošenje djeteta u dječjoj nosiljci


Nošenje na trbuhu, prema roditelju

Prvih nekoliko mjeseci života, dijete je više nego zadovoljno kada se nosi na trbuhu, okrenuto prema roditelju. S razvojne točke gledišta, primarni zadaci djeteta sastoje se od prilagođavanja na život izvan maternice i u tome im sigurno ne treba prekomjerna stimulacija. Nakon te faze slijedi razdoblje “društvenog buđenja” koje počinje s oko 2-3 mjeseca. U toj dobi glavni interes djeteta bit će ljudsko lice. I u ovoj fazi, nošenje na trbuhu prema roditelju i dalje je idealno za većinu djece jer će imati dobar pogled na lice roditelja. Roditelj tako može dijete smiriti, zainteresirati ili stimulirati. Za dijete je važno da može vidjeti lice roditelja kad komunicira s drugima, što djetetu pruža iskustvo učenja i daje mu mogućnost povratne informacije.

Nosiljke djeteta okrenutog prema osobi koja nosi

U određenom trenutku, tijekom prve godine djeteta većina djece, postavljene na trbuhu prema roditelju, počinje okretati glavu kako bi imala bolji uvid u aktivnosti koje se odvijaju iza njih. S obzirom na fleksibilnost dječjeg vrata i široko vidno polje koja dopušta pokret očiju, dijete će u stvari moći dovoljno uživati u okolini. To je posebno moguće ako odrasla osoba koja nosi dijete pazi na djetetove signale i pomaže mu u nastojanjima da istraži svijet pri okretanju u stranu. Ako ovo rješenje funkcionira za Vas, a beba je zadovoljna, preporučujemo da zadržite bebu na trbuhu okrenutu prema Vama.

 Nošenje na trbuhu prema naprijed

Međutim, neka djeca će jasno i protestirajući signalizirati da nošenje na trbuhu prema roditelju za njih više nije prikladno za pružanje odgovarajuće vizualne stimulacije. Kao da kažu: “Želim vidjeti cijeli svijet”. Ako dijete može dobro držati glavu, što će vjerojatno biti slučaj u ovoj fazi, može ga se premjestiti na leđa ili na bok ili zadržati na trbuhu, a okrenuti prema naprijed, sve dok dijete ima ergonomsku podršku.

Nosiljke u kojima je dijete okrenuto prema naprijed

Nošenje prema naprijed preporučujemo na kratko vrijeme u mirnom, i po mogućnosti, za bebu poznatom okruženju (uz uvjet da dijete ima najmanje pet mjeseci).

Napominjemo da želja djeteta za nošenjem prema van može biti vrlo prolazna tranzicijska faza kroz koju prolazi. Možete eksperimentirati sa stavljanjem bebe u položaj prema sebi i vidjeti kako reagira na taj položaj. Iskustvo je pokazalo da se mnoge bebe koje prolaze kroz razdoblje u kojem žele biti okrenute prema van nakon nekoliko tjedana vraćaju na nošenje prema unutra.

Okretanje djeteta prema naprijed

Bebe mogu lako postati pretjerano stimulirane i preplavljenje stimulansima pri nošenju prema naprijed. Ako Vaše dijete postane uznemireno ili nervozno, preporučujemo da ga okrenete u položaj prema unutra, na leđa ili kuk. Također, pazite na znakove koji pokazuju je li vaša beba pretjerano uključena te upija li okolinu bez mogućnosti da se odvoji od nje. To je često znak da beba osjeća nesigurnost pa se stoga mora kontinuirano pratiti situaciju, a ne samo okrenuti bebu prema naprijed i pružiti joj oslonac u obliku priklanjanja roditelju. Bebe dobro reagiraju kada mogu vidjeti svog skrbnika i roditelja jer su bebini znakovi vidljiviji roditeljima kad vide lice svoje bebe. Zato se ne preporučuje se dugotrajno gledanje prema van jer se može ometati roditeljska sposobnost reagiranja i komuniciranja sa svojim bebama.


Kada je beba okrenuta prema naprijed ona je “odsječena” od jasnog pogleda na lice njegovatelja. Ovo je osobito problematično u prvih 6 mjeseci, gdje su interakcije s licem roditelja vitalne za optimalan neurološki razvoj djetetovog mozga. Stoga, apsolutno preporučujemo samo unutarnji položaj okrenut prema naprijed za prvih šest mjeseci.
Također, u mjesecima koji slijede, beba će se vrlo često oslanjati na lice roditelja pri interpretaciji dvosmislenih situacija. Spriječenost da se osloni na lice roditelja može stvoriti nepotrebni stres bebi i, ako takav stres ponavlja, on može ugroziti osnovnu sposobnost reguliranja reakcija na stres, što dugoročno može škoditi mentalnom i tjelesnom zdravlju u odrasloj dobi.

 Položaj žabljih nogu

Najbolja pozicija za promicanje zdravog razvoja kralježnice i kukova je širenje zdepastog položaja ili “položaja žabljih nogu”, kako ga neki nazivaju. Zapravo, ovo je položaj u kojoj se bebe uz potporu smještaju kada im je dijagnosticirana displazija kukova jer ovaj položaj stimulira optimalan rast zglobova kuka. Kad bi se sva težina djeteta stavila na prepone, a noge ostavile u položaju ravno dolje, to jednostavno ne bi bilo optimalno s fiziološke razvojne točke gledišta. Stoga,  preporučujemo da se dijete nosi s prednje strane prema van jedino kad je nosiljka u potpunosti u sjedećem položaju ili u položaju čučnja.

Nošenje prema naprijed vs. prema osobi koja nosi

Drugi razlog zbog kojeg preporučujemo kratko vrijeme nošenja prema naprijed je zbog udobnosti roditelja. Kada je dijete okrenuto prema van, postoji mogućnost dodatnog naprezanja na leđima skrbnika jer je teže nositi opterećenje koje je okrenuto prema naprijed od Vas. Iz tog razloga, koristite ergonomsku prednju stranu okrenutu prema van kraće vrijeme, a prebacite nosiljku na kuk ili leđa ako ako počnete osjećati naprezanje na donjem dijelu leđa.
Velika većina beba starosti oko 6 mjeseci će biti sasvim sretna da se nosi s prednje strane okrenuto prema osobi koja nosi, mnoge čak i do 12 mjeseci, a to je i optimalna pozicija koju preporučujemo.
Dob u kojoj će neke bebe protestirati pri nošenju s prednje strane okrenute prema osobi koja nosi može znatno varirati i ovisiti o karakteru bebe kao i okolini u kojoj se nalazi.

U slučaju okoline, neki roditelji prolaze kroz izazovna vremena tijekom prve godine svoje bebe i oni mogu biti posve nepovezani s bebom. U napetoj obiteljskoj sredini beba će vjerojatno tražiti udobnost i sigurnost svojih skrbnika i usredotočiti se na taj nevjerojatno važan odnos prije nego što počne istraživati svijet. Ako iz bilo kojeg razloga to ne uspije, nesigurno obiteljsko okruženje i istodobno poticanje neovisnosti bebe nošenjem s prednje strane prema naprijed može imati štetan utjecaj na zdravlje bebe.

Položaj na leđima

Ovaj se položaj normalno koristi kad beba postaje previše teška da se može nositi s prednje strane ili na kuku. Za većinu roditelja to se događa kad beba ima oko 10 kilograma, odnosno kada je dijete staro oko godinu dana.

Optimalan položaj za nošenje

Ključno i osnovno razumijevanje koje je potrebno za određivanje optimalnog položaja nositelja je da normalni, zdravi razvoj djeteta uvijek ide od početnog zahtjeva za velikom količinom fizičke blizine i interakcije roditelja/djeteta do okretanja prema većoj neovisnosti i znatiželji prema svijetu uopće. No, imajte na umu: postupni rast djetetove potrebe za istraživanje svijeta u velikoj mjeri zahtijeva kontinuiranu podršku od strane skrbnika. Ta podrška savršeno je pružena kad beba može koristiti lice roditelja  za tumačenje velike količine potpuno novih, i stoga potencijalno, stresnih situacija. Zato, u većini slučajeva, djetetu je najbolje ako je okrenuto prema Vama tj. osobi koja nosi.

Zbog svih navedenih razloga, snažno Vas potičemo da nosite bebu prema sebi doakd je to moguće, bez obzira je li dijete s Vaše prednje strane, na kuku ili leđima. Pod posebnim okolnostima, opisanim u prethodnom tekstu, možete nositi bebu i s prednje strane okrenuto prema naprijed, ali  na kraće vremensko razdoblje.

Poruka članka je sljedeća: pratite Vašu bebu. Priznajemo, roditelji ipak najbolje poznaju svoje bebe pa izaberite položaj koji najbolje odgovara Vama i Vašoj obitelji, uzimajući u obzir gore navedena razmatranja.

 

 Henrik Norholt

Dr. Henrik Norholt

Član je Svjetske udruge za mentalno zdravlje dojenčadi, Društva Marce’ za perinatalno zdravlje te Društva za proučavanje emocija i povezivanje. Doktorirao je na fakultetu LIFE pri Sveučilištu u Kopenhagenu u Danskoj.

Dr. Norholt proučava utjecaj nošenja djece na razvoj dječje psihe. Aktivno sudjeluje u razvijanju inovativne intervencije za povezivanje roditelja i djece te olakšavanja dojenja kroz međunarodnu mrežu obiteljskih liječnika, primalja, porodničara, pedijatara i dječjih psihologa.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *